lica . Obavili su to brzo . Namjestili moje beživotno tijelo u pozu , gurnuli mi pištolj u netom mrtvu ruku … izgledao sam … pa , iskreno govoreći , izgledao sam sasvim uvjerljivo . Odmah su nestali .
Lorca zatrese crnim pramenovima . – Oj , usude , usude ! Crni pjesnički usude ! Crvena luno !
– ’ Ej ! ’ Ej ! – Majakovski ga zagrli . – Al ’, pazi , šta ti kažem ! Mali će preživjeti . Budi siguran u to . – Majakovski kružnim pokretom namjesti kapu na izbrijanoj glavi i snažno zatrese Lorcinim ramenima . U isti tren zakorače i nestanu u dva koraka tamo negdje iza oblaka .
ARGUS BOOKS ONLINE MAGAZINE # 16 95