Argus Books Online Magazine Argus Books Online Magazine #16 - MULTIVERZUM | Page 81

nosti natkrili usne . Ispod strančeve mišice dao se nazreti i nekakav poveći , blago presijavajući predmet . Ali usled svetlosti koja ga je sa svih strana opasivala , nije bila u stanju da razluči o čemu se radi . Mogao je imati nekih trideset i pet , najviše četrdeset godina , i u njegovoj spoljašnoj pojavi zaista nije bili ničega što je upućivalo na oprez . Ali u ovim danima teških manipulacija i neprekidnih nastojanja da se oslabi svaka mere odbrane koju je do sada tako srčano poduzimala , znala je , bilo je važno da čovek pomno odmerava svaki korak koji preduzme i ne dozvoli svojoj dobronamernosti da mu se na kraju višestruko obije o glavu . I tek nakon nešto promišljanja , ona položi lančanu resicu u ulegnuće u vratima , tek donekle ih otvori , i , zaklonivši slobodnom rukom lice od navirućeg svetla , nesigurno pogleda napolje .
– Dobar dan , moja draga gospođo – reče stranac , ispruživši beli cvet zamotan u nekakav dekorisan smotuljak dok je pomalo nesigurno koračao u njenom smeru .
Starica ga još pomnije odmeri , od stopala naviše , a potom bržebolje obori glavu .
– Ne mogu da vas krivim zbog vaše sumnjičavosti – nastavi stranac – U ovim teškim , pa i posve suludim vremenima , rekao bih , tako nešto je u potpunosti razumljivo . Pa , uprkos tome , nešto mi govori da bi vas poprilično moglo zainteresovati ono što sam danas došao da vam kažem .
– Neko vas je meni poslao ? – oglasi se starica , sumnjičavim pogledom prošaravši preko strančevih leđa naokolo po bašti .
– Niko me nije poslao – uzvrati čovek hitro – Iz određenog izvora obavešten sam o vašem slučaju . Ali dolazim svojom voljom . I na svoje veliko zadovoljstvo , dodao bih . Ali pre no što nastavimo , mogu li … da uđem ?
Starica ne reče ništa , samo osmotri onaj cvet koji je i dalje visio u vazduhu , primetivši da je uprkos gustim , lisnatim naborima iz kojih se pomaljao , odisao elegancijom i naročitom lepotom . Jedno takvo osveženje , pomisli starica , prijalo bi njenom domu . Ali nekakav unutrašnji glas , u isti mah i prekorljiv i nekako dobronameran , govorio joj je da ni za živu glavu ne podiže ruku . I upravo kada je počela sebi
ARGUS BOOKS ONLINE MAGAZINE # 16 81