Argus Books Online Magazine Argus Books Online Magazine #16 - MULTIVERZUM | Page 35

čivo od tvoje mašte . Jaši na istok , jaši na zapad , jaši na sever , jaši na jug – svugde ćeš zateći samo beskrajnu reku obavijenu maglom na kojoj se ne nazire druga obala . Tu reku više nikada nećeš preći . Ostaćeš večno ovde . Na ovom svetom mestu u kome vreme ne prolazi .
– Kakvo ostrvo ?! Kada smo dolazili ovde prešli smo skelama tek jednu veću reku , konjima pregazili nekoliko manjih i ko zna koliko potočića . Uglavnom smo jahali kroz stepu gde su nas saletale iste te horde o kojima pričaš da su još davno posekle tebe i tvoje monahe . Znaš šta ja mislim o svemu tome ?! Ti si potpuno lud !
– Odspavaj hrišćanine . Sutra izađi iz manastira , uverićeš se i sam u ono o čemu sam ti noćas pričao .
***
Sutradan je Dimitrij izjahao sa Prokopijem , Jurijem i Aleksejem na livadu izvan manastirskih zidova . Imali su šta da vide : Boja trave nije bila prirodno zelena , nijanse su se prelivale od jarko zelene preko žute do jarko plave . Cveće je bilo neobičnih boja i još neobičnijeg mirisa . Sve je bilo izuzetno intenzivno . Zvukovi koje su stvarale ptice bili su kristalno jasni . Sunce je zagasito crvenkastim sjajem prosijavalo kroz oblake . U daljini , breg sa kojeg su se spustili do manastira bio je sav od kristala raznolikih boja . Poteraše konje na breg , ali konji su se klizali po kristalu i nisu mogli nikako da se uz breg popnu . Pođoše peške na breg , ali i oni sami se počeše poklizavati po glatkom kristalu jarkih raznolikih boja . U momentu , nebo prestade biti plavo i postade svo u nekim čudnim nijansama crveno-narandžaste boje . To je trajalo nekih desetak minuta nakon čega se boja neba vratila u prvobitnu , svetlo-plavu boju .
Krenuše na jug . Dimitrij htede da se uveri u monahovu sumanutu priču . Nakon pola sata jahanja stigoše na obalu . Baš kao što je monah rekao ; beskrajna reka koju je u daljini obavijala magla , iako je bilo rano leto . Dimitrij upitno pogleda svoje pratioce koji su ćutali . Zatim skide šlem , zahvati u njega vode , otpi koji gutljaj pa ga vrati na glavu . Voda se razlivala po njegovoj svetloj kosi i bledom , začuđenom licu .
– Našao sam je . Ovo je Šambala – reče Dimitrij ravnim glasom , ni veselo ni tužno .
ARGUS BOOKS ONLINE MAGAZINE # 16 35