Andrea Štok
ZOMBIJI
Ugledali su jedno drugo na šanku u noći ispunjenoj tekilom . Javila se životinjska kemija , onaj iskonski nagon za spajanjem golih tijela dvoje ljudi koji su do tog trenutka besciljno koračali svijetom . Dvoje ljudi koji su cijeli život tražili utočište lutajući po tuđim krevetima bez mira , bez snova . Spavali su sa svakim tko bi naišao u pijanim noćima , bili su kurve bez sigurne kuće . Ona je njemu postala centar ravnoteže , on njoj jetra bez koje ne može živjeti .
Bježali su jedno od drugoga , pa se opet vraćali . Bježali su od odgovornosti i od riječi „ veza “, od te glupe riječi koja ih je sputavala . Dvije životinje koje su slobodno trčale , ostavljajući otiske svojih stopa u snijegu , bez posljedica . Dvije životinje koje nikada nisu bile vezane sada su se našle u kavezu u kojem žele biti , ali navika ih navodi da izađu iz njega . Upale su u zamku u kojoj se ne mogu pomaknuti .
U trenucima kada su se silom razdvojili , pravdajući se kako veza nije za njih dvoje , ona bi spavala sa drugim muškarcima , a on se povlačio u tišinu svog stana . U tim su se trenucima raspadali . Njezina jetra je propadala , njegov centar ravnoteže ljuljao se poput zgrade sa lošim temeljima uslijed potresa . Zakon sile magneta privlačio ih je natrag jedno drugome . Tresli su se i izgarali jedno za drugim .
Godine su prolazile , muka zajedničkog postojanja nije jenjavala niti se smanjivala . Fatalna agonija tjerala ih je da budu zajedno . Prkosili su joj . Inatili se . Jednostavno su čekali na trenutak kada će se sve loše izbrisati iz njihove crne bilježnice , trenutak kada će moći samo jednostavno biti zajedno .
Ona je odlučila prekinuti agoniju jednom zauvijek i vratiti se u svoj rodni grad sa suzama koje su pekle poput kiseline na golom tijelu . Odlučila je da ta razorna sila više neće upravljati njihovim životima .
„ Halo , jesam li dobio Lanu ?“
ARGUS BOOKS ONLINE MAGAZINE # 16 143