Kroz zamagljen prozor Alen je gledao ka stanici . Na stajalištu je još uvijek stajala otpravnica vozova i mahala dugim znakom ka njima .
Mladić proviri u prvi kupe u kojem se već nalazila visoka žena i dvoje djece . Nervozno je gurala ogromnu torbu pod prozor , smirujući djecu koja su skakala po satenskim sjedištima . Smeđim i sjajnim poput njene krznene bunde . Ljutito je podignula glavu , pogledala ga crnim očima i zatvorila vrata . U drugom kupeu sjedila su trojica mladića . Naslonjeni na visoke naslonjače od sitnog samta , ispruženih nogu po drvenom podu , gledali u svoje mobitele glasno razgovarajući . Treći kupe je zauzela djevojka sa dugim šalom koji su krasile ogromne vunene kugle . Na koljenima je držala rasklopljenu knjigu i čitala u polumraku . Mladić samo produži dalje , ostavljajući je da uživa u tišini . U četvrtom kupeu je sjedio starac sa aktovkom . Alen se smrknu , uhvati za rukohvat i pokuša otvoriti vrata . Bila su zaključana . Mladić opsova i krenu nazad . Voz ponovo zabrekta , zatrese se i ubrza , tjerajući ga na sami kraj vagona , tačno ispred petog kupea koji se jedva razaznavao od mraka . Vrata su bila otvorena širom . Kupe je bio prazan . Blaga svjetlost iz hodnika osvjetljavala je unutrašnjost . Teška draperija ukrašavala je zidove a debelo platno sjedišta . Alen uđe , skide ruksak sa leđa , okrenu se oko sebe i zadovoljno protrljao ruke . Ovo nije loše ! Ovo zaista nije loše ! Sjeo je na mekanu klupu i pogledao kroz prozor . Na njemu se ocrtavalo njegovo promrzlo lice . U daljini je nestajalo Sarajevo . Šaputalo mu posljednje zbogom .
Pisak lokomotive ga trže iz polusna i on shvati da su stali . Pogleda kroz prozor i tamo ugleda oronulu dvospratnicu natkrivenog potkrovlja iz kojeg su izvirivale duge grede i probijale šupalj krov . Stajala je na pustoj i sablasnoj stanici . Pokidane , tamne fasade , ispod koje su se nazirali redovi crvenih cigli , ličila je na pogetu staricu ogrnutu bijelim prekrivačem i crnim rukama podignutim visoko u zrak . Na hrđavom limu koji je visio na zidu i škripao pod naletima vjetra pisalo je „ Raštelica “. Bila je to stara , odavno napuštena , željeznička stanica , izgrađena još u doba Austrougarske . Na praznom kolodvoru stajala je niska žena i mahala . Bila je u utegnutom plavom odijelu , sa tamnom šapkom navučenom na lice . Otpravnica vozova . Alen se nasmija i pomisli : Đe nađoše iste žene ! Umor mu je plesao po trepavicama , petljao ih i sklapao , igrao po njima poput balerine . Tiho i har-
ARGUS BOOKS ONLINE MAGAZINE # 16 129