trča . Sakriven iza dva velika voza , starih olupina sa jugoslovenskom zastavom , stajao je peron deset . Nakrivljeni limeni krov nasađen na dva metalna stuba , otkinute table na kojoj je bio ručno ispisan broj deset , prividno je štitio grupicu ljudi koja se gurala ka ulazu voza . Zvižduk pištaljke razbi tišinu , Alen udahnu rezak zrak i stade u red . Stig ’ o sam ! Pomisli i napokon odahnu .
U plavoj utegnutoj uniformi , osvijetljena blagom svjetlošću lampe , stajala je otpremnica vozova . Niska , debeljuškasta žena , kratke crne kose sakrivene plavom šapkom . U ustima je držala pištaljku i dugom palicom usmjeravala i požurivala grupicu putnika . Prva je bila visoka žena u kratkoj krznenoj bundi koja je držala dvoje djece za ruke i gurala se naprijed . Iza nje je stajao suhonjavi starac sa aktovkom u lijevoj ruci . Trojica mladića u tankim pernatim jaknama nervozno su cupkali u mjestu , držeći svoje mobitele u rukama i tražeći internet . Glasno su negodovali mahajući rukama oko sebe . U sjen samog stajališta stajala je mlada djevojka . U dugoj crnoj jakni , krznene kapuljače navučene preko glave i šala ovlaš prebačenog preko ramena . Velike vunene kugle su sezale do zemlje i vukle se po snijegu ostavljajući dugi trag za sobom . I na kraju reda bio je on . Alen se strese od neke čudne jeze od pogleda na sami voz … Ispod blijede lampe nazirao se samo jedan vagon . Žut sa crvenim linijama koje su nestajale ispod sniježne kape na krovu . Hrđavog dna ličio je na ranjenika ostavljenog tu , na peronu deset , da iskrvari i umre , sam i napušten . Odbačen od svih .
Mladić je odahnuo onog trenutka kada je nogom zakoračio na metalnu stepenicu . Mašinovođa je sjedio na svom mjestu , glave uprte u instrument tablu ne obazirući se na putnike . Prošao je pored njega i zastao ispred brkatog konduktera obučenog u plavi mantil sa istaknutim zlatnim amblemom na džepu : Željeznice Bosne i Hercegovine , koji ga je samo pogledao , namignuo mu vodnjikavim očima i glavom dao znak da nastavi dalje . Ispred mladića pružio se uski i dugi hodnik , zidova boje tamnog mahagonija i crnog drvenog poda koji je vodio dalje , u samu utrobu staroga voza . Rebrasti pod škripio je pod svakim njegovim korakom . Na lijevoj strani bili su mali prozori . Desnom stranom protezali su se kupei , zaštićeni uskim vratima sa staklenim otvorima . Lokomotiva pisnu glasno a voz napokon krenu .
ARGUS BOOKS ONLINE MAGAZINE # 16 128