„ Okasnio si !“ odgovorila mu je kratko šalterska radnica . „ Okasnio ?“ Alen se trudio da zadrži pribranost . „ Ja ´! Okasnio ! Imaš onaj jutarnji , u šes ´ i pet ! Ho ’ š kartu ?“ monotonim glasom je nastavila starica . „ Možda je voz još na peronu ?“ glas mu je već bio na rubu plača , isprekidan i tih .
Starica je gledala na monitor i ćutala , nezainteresovana njegovom brigom . Čulo se samo šuštanje papira i otužna muzika sa razglasa . Alen je stajao je još uvijek ispred šaltera , obješenih ramena , mokrih stopala , u za broj većim vojnim kožnim čizmama i dugom očevom kaputu . Progutao je knedlu u grlu i okrenuo se ka drvenim klupama . Nema mi druge nego tu da čekam do jutra ! Pomisli i zakorači . „ Šššš !“ čudno šuškanje je dopiralo do njega „ Šššš !“ „ Halo , ba , momak !“ „ Hodi ´ vamo !“ starica se nervozno okretala oko sebe , približila glavu otvoru i prošaputala : „ Sad polazi jedan voz ! Vanredni ! Praznici su , pa et ´, ljudima izlazimo u susret !“ „ Moreš šnjim ! Malo je sporiji , al ’ stići ćeš u ovoj godini u Mostar !“ „ Fala vam !“ veselo reče Alen , izvuče iz džepa dvije izgužvane novčanice od po deset maraka i spusti ih na izlizani pult . Starica gurnu ruku kroz otvor i vrati mu novac velikom brzinom . Pogleda ga velikim i sjajnim sivim očima , namignu mu i još tiše šapnu : „ Ja častim !“ „ Peron deset ! Požuri ! Samo što nije kren ’ o ! Uživaj u vožnji !“ Vanjsko stajalište , prazno i mračno , bilo je zatrpano snijegom . Zakoračio je na bijeli kolodvor i krenuo u potragu za peronom broj deset . Šine su potmulo ječale od zime , skupljale se i pucketale pod naletima vjetra . Hladne i sive , lijepile su snijeg na sebe i nestajale u njegovom zagrljaju . Pratio je natpise koji su se krili ispod sniježnog pokrivača . U ušima mu je još odzvanjalo kucanje ogromnog sata . Brojao je sekunde pa onda i korake . Posljednji peron je bio označen brojem devet . Uhvati ga panika i on krenu dalje , izvan kolosjeka . Tamo gdje su stajali stari vozovi . Oronuli i napušteni , na hrđavim šinama , zarobljeni nepredvidivom igrom birokratije i politike , čekali su na bolje dane . U daljini se jedva naziralo mutno svjetlo . Alen po-
ARGUS BOOKS ONLINE MAGAZINE # 16 127