Alma Zornić IBLIS AZAZILAJ
Alen je stajao na samom kraju dugog reda . Nervozno je cupkao u mjestu , propinjući se svako malo na vrhove prstiju . Pogled mu je bježao čas na sat , čas ka šalterskom otvoru iza kojeg je provirivalo naborano lice službenice . Umotana u crveni šal , sijede kose i otužnog lica , dočekivala je putnike sa vještačkim osmijehom na licu . Minute na starom satu su odbrojavale , kazaljke su klizile , crne i ulijepljene kolomašću koja im je , na trenutke , davala čudan , potmuo sjaj . Bilo je tačno 17 sati i 10 minuta . Pet minuta je kasnio na posljednji voz za Mostar . „ Izvoli ?“ hrapavi glas ga trže iz razmišljanja . „ Kartu za Mostar !“ sagnuo je glavu bliže šalterskom otvoru i progovorio .
ARGUS BOOKS ONLINE MAGAZINE # 16 126