Argus Books Online Magazine Argus Books Online Magazine #15 | Page 86

dim i čega nema, pa posle, kad popijem peti, ide lakše, te sam svoj čovek. Naručih, dakle, peti burbon, razbistrih um i progledah jasnije. Bi to čudan prizor: ljubiše se, preda mnom, žene. Umorne od plesa, ležale su na sklupčanim koturima brodske užadi, nalik Nimfama, gole, i ljubile su se, žene su se ljubile i niko ništa nije mogao da preduzme, to se nije moglo ni gledati, to je bilo ostvarenje svih naših maštanja; da li smo mi na Argu, na putu za Kolhidu, kada nam se ukazuju ovakve fantazme nedostojne običnih smrtnika? Zaključali smo se u ateljee, u male, zagušljive ruine smisla, koje zovemo sobama razumevanja, ali, ne shvatamo ništa, ništa što nas okružuje, ljubav je za nas škrabotina na spoljnim zidovima soba, grafit buntovnika, trag urina odocnelog pijanca koji kasni na sopstveno pijanstvo. Svirali su, ovoga puta je bledi Nosferatu, čovek za kontrabasom, poveo ritam, svirali su melodije Kartaginjana, i znao sam da je to upravo to, kada su žene prestale sa orgijom i otišle, samo otišle, ostavljajući nas zabezeknute pred tajnama noći... Prošao je, opet, treći put kraj mene, čovek u belim cipelama i sa belom kapom, možda kapetan ove plovidbe, i rekao hip! Hik!, rekao sam, i znao sam da je to laž, slova su odavno bila izgubila smisao, ali povratka više nije bilo, ličili smo, tek, na brod u boci, i ništa više... Šesto piće me otrezni potpuno, uglavnom. Postalo je očito da ova plovidba ima značenja koja mi izmiču, ali, ja nikada nisam bio čovek koji je tragao za smislom, bio sam gonič zelenih magaraca što su, ponekad, bili vezivani kraj kafane iz mog predgrađa, koju su srušili, a koji su, ti magarci, znali dobro da strižu ušima, kada ih niko ne gleda. To je bila moja priča, dok se jedna žena nije popišala na ćutnju, rekavši – dragi, ne preteruj. Sve je oko tebe nekakva ćutnja, želela sam da pođem za molera, zaista, zašto si morao da budeš slikar? Zar svet nije dovoljno lep, ili Argus Books Online Magazine # 15 85