rama u javnosti obratila. Prihvatila je svoju dužnost ženskog
aspekta celine uzorno i smireno, baš kako se to radi u Sto i jedan. Priznajem, bio sam prijatno iznenađen, ali i oprezan.
Ubrzo nam je određena i privatna zemunica, koju smo trebali koristiti za problem idealnog broja, na koliko god nam noći
bude trebala. Te duge, znojave večeri nikada neću zaboraviti.
Razmišljao sam ovako – ako je moja proždrana noga u Jamama
bila paklena muka, barem se brže okončala. S Lejlom je to išlo
mnogo teže.
– Zero, razmisli malo – rekla mi je prve večeri, i opet me
prepala bahatim odnosom prema mom imenu. – Zero, zašto
misliš da čovekov um može da formira govor van propisanih
sura, ako je to toliko opasno?
– Misao rađa reč, reč rađa delo, a dela mogu biti ili rđava ili
sura – gunđao sam. – Od rđave misli potiče rđavo delo, te individualni aspekt Sto i...
– Znam i sama šta kažu sure – prekinula me je. – Ali reci mi,
da li je pravedno da ti umreš jer ne možeš više trčati, ni kopati
ni loviti, iako možeš naučiti prirodu generatora i tako doprineti
zajednici? To je bitan zadatak, a ne trebaju ti za njega noge.
– To je ženski posao! – sablaznio sam se. Naknadno sam
shvatio da je to prvi put da izgovorim nešto glasno pred drugim
aspektom, a da nije doslovno zapisano u surama.
Nije mi bilo lako tih dugih noći. Lejla me nije puštala na
miru s pitanjima na koje je sama davala odgovore. Tu sam njenu
stranu, što nepromišljeno priča kao da je žderač iz Jama a ne
pripadnik Sto i jedan, ipak, mogao da prihvatim s izvesnom rezervom; izgledalo je da je zadatak poveren od Totema, najsvetiji
zadatak ženskog aspekta, blagotvorno uticao na Lejlinu samovoljnu prirodu. Prestala je da se nepristojno izražava pred Sto i
jedan, i nije više postavljala pitanja. Osim meni, nesrećniku, i
to po čitavu noć.
Argus Books Online Magazine # 15
53