Đorđe Bajić
Ženska moć na velikom
platnu i malim ekranima:
NOVA GENERACIJA SF
JUNAKINJA
Glavne uloge u filmovima naučnofantastičnog žanra su decenijama bile rezervisane gotovo isključivo za muškarce. Ženama je u njima pripadala podređena pozicija, one su obično
bile samo ukras, bespomoćno biće koje treba zaštititi. Čak i kada
su imale noseću ulogu (kao, na primer, Jane Fonda u Barbarelli),
likovi koje su tumačile bili su naglašeno erotizovani i prilagođeni dominantno muškom viđenju sveta. To se sada menja. Polako, ali, rekao bih, sigurno. Katniss iz „Igara gladi“, Furiosa iz
novog „Pobesnelog Maksa“ i Ray iz sedme epizode „Zvezdanih
ratova“ dokaz su da savremena publika nema ništa protiv naučnofantastičnih filmova u kojima glavnu reč vode žene.
Proces ženske emancipacije u SF-u je bio postepen, a za njegovo razumevanje su ključna dva lika: Ellen Ripley i Sarah
Connor. Poručnica Ripley se prvi put pojavila u filmu „Osmi
putnik“ (1979) u kome se na svemirskom brodu ganjala sa smrtonosnim ksenomorfom i na jedvite jade sačuvala živu glavu.
Njeno prvo pojavljivanje je zanimljivo iz više razloga. „Osmi
putnik“ počinje kako manje-više tradicionalno polno postavljen
film. Tom Skerritt kao Dallas je isprva u fokusu i čini se da će
on biti protagonista i heroj. A onda: šok (bar iz perspektive gledaoca iz 1979. godine). Dallas gine, Ripley preuzima inicijativu
Argus Books Online Magazine # 15
37