mogu, ugoje se, spavaju na toplom i prihvate novi način života.
Gde god da stavite mačku, ona kao da misli: „meh, mogu ja i
tako da živim i da to odlično iskoristim.“ Ili je to opet „projekcija? Ljudi uglavnom ne mogu da se primire i uživaju u trenutku,
njima je cilj uvek „tamo negde“, negde gde ga treba juriti, ali
nikad stići. A onda umremo i to je kraj potrage.
Ja se transformišem i adaptiram ceo svoj život, jer sam žena
pa se to od mene očekuje. Muškarac ne mora da se transformiše,
on je od početka zadovoljan sobom, bez obzira kakav je. On
nikad ne menja način života, jer život mora da se prilagodi
njemu, a ne obrnuto. Ako je on spletom okolnosti prinuđen da
promeni način života, onda mu to predstavlja veliku muku. On
nije kao pripitomljena mačka, on ne želi da prede i smireno prihvati promenu, možda čak i neku vrstu zarobljeništva, kao nešto
iz čega može da izvuče koristi i da uživa u tome. Kao mačka. Ne,
on će provesti najveći deo života žaleći se na uslove koje bi mogao da promeni, ali to neće učiniti. Jer, u stvari, svako više voli
da bude žrtva umesto dželat. Tako ste mučenik, dobrica, tako
ste sigurno u pravu. Najvažnije je biti u pravu.
Društvo od žena traži perfekciju, traži kontraste, istovremene suprotnosti koje je nemoguće postići, da budete seksi i
strasne, ali i skromne i privržene, skupe i kučkaste, ali i skromne,
umiljate i drage, besne i zapovedničke, ali i pitome i slatke,
smerne i poslušne. Priglupe i lutkaste, ali inteligentne, duhovite
i osećajne, kad treba. Društvo od nas traži nemoguće, a mi taj
cilj jurimo ceo život.
Ja imam taj dar da sam rođena potpuno bezlična sa beskrajnim mogućnostima transformacije. Kosa mi je sivkasto smeđa,
lice bledo, mišoliko, sitnih i krhkih, gotovo nevidljivih crta. Telo
mi je kao glina, možeš ga oblikovati kako hoćeš. Ja imam tu
sreću, kad sam već rođena kao žena, da mogu da budem bilo
ko.
Argus Books Online Magazine # 15
29