Biljana Malešević
JUREĆI DUHA
Oduvek postoji jedna čežnja zajednička svim ljudima, serijskim ubicama i filantropima, anđelima i demonima, karijeristima i neambicioznim trutovima. Zajedničko ludima i nepredvidivima, kao i onima dosadnim i praznim. Zajedničko sanjarima i realistima, ubeđenim u ispravnost svake svoje odluke. Da
li istu težnju dele i životinje nikada nećemo znati, jer ljudi nikada
nisu, niti će, ikada umeti da komuniciraju sa životinjama, ma
koliko bili ubeđeni u sličnost njihovog rezona sa ljudskim. Ljudi
su skloni da projektuju svoje vrednosti na sve druge vrste. Vanzemaljci, po ljudskom rezonu, imaju slične težnje i način života
kao ljudi, spavaju i reprodukuje se, žele da se izraze, žele da budu
voljeni, umeju da budu pakosni. Oni su dobri i spremni da nam
pomognu, ili zlobni i proždrljivi, pa žele da nas unište i pojedu,
ili da nas unište pa nasele sami našu planetu. Ponekad su, pak,
osećajni, puni ljubavi, imaju čak i smisao za humor. I znaju da
kradu ili da učine uslugu, ili da zavode. Najsmešnije kod te logike je to što je to ljudska logika, a ne vanzemaljska, i ne životinjska. To je ono što psihijatri zovu „projekcija“. To je kada ono
što sami mislite o drugom, projektujete na tu drugu osobu ili
biće, kao da to ono misli o vama.
Čovek je najveći egocentrik, najveći u celom životinjskom
carstvu. Čak i najveći filantrop, najveća žrtva ili mučenik, veći
je egocentrik od neke, od strane ljudi, oklevetane životinje, na
primer – mačke. Mačke su verovatno samo iskrene. Zarobite ih
u svom svetu kao svog ljubimca, a one to iskoriste najbolje što
Argus Books Online Magazine # 15
28