postoji neki muškarac koji to može da uradi umesto nas. Pa čak
i onda kada, malo po malo, privodeći druge žene svesti o svim
mogućim upotrebama njihovog prirodnog ’oružja’, uredimo svet
na bolji i plemenitiji način – ne bi trebalo da se upecamo na
udicu proste moći. Specijalizovaćemo se u njenim tišim, no zato
moćnijim aspektima. Neka se muškarci – bar dok se, zahvaljujući novim generacijama prosvećenih majki, ne osveste i ne prevaziđu atavizme – busaju u grudi, reže, laju i zabadaju jedan
drugom noževe u leđa, neka i dalje mere svoje umetke, prirodne
ili ženevske. Neka kopaju rudu i rovove i valjaju klade u svakom
smislu reči jer – oni su za to opremljeniji od nas.
Mi imamo važnije i, za život – svetije zadatke: da negujemo
instinkte koji su u prirodi onih koje daju život i omogućimo im
dovoljno prostora da iz pepela sveta sagorelog na lomači volje
za glupom, muškom verzijom moći koja ne vodi ničemu osim
uništavanju – sagrade novi: empatičniji, plemenitiji. Ženski.
I to će biti prava renesansa.
Rim, 23. Maj, 2119.
Priroda je žene i muškarce učinila različitima sa razlogom.
Razliku treba slaviti, podržavati i staviti u funkciju opstanka i
razvoja čovečanstva.
Moja sagovornica, koja zdušno zagovara povratak žena u
politiku, to ne zna, i postoji velika opasnost da će, vremenom,
naša plemenita borba izgubiti trku sa ambicijom njoj sličnih.
Da, ima i žena koje vole glasnu, vidljivu moć. To su najčešće one
koje u sebi ne osećaju onu pravu, koje joj nisu dale šansu da se
razvije.
Mislim da ću je, nakon što završimo sa snimanjem, pozvati
na piće i tabletu nikotina i objasniti joj neke stvari u četiri oka.
Zašto da jedna lepa, još mlada, potencijalno vrlo moćna žena,
krije svoje noge i svoju moć pod sivim pantalonama? Zašto da
bude nesrećna, pokušavajući da bude muškarac?
Argus Books Online Magazine # 15
25