zakonitosti po kojima se bajke raspadaju. Virdžinijina prednost
je prednost njenog pola.
Žene su te koje su neadekvatne. Mi već živimo bajku, ali je
bajka sazdana tako da, koliko god se mi trudile i želele više, bolje – „broj funkcija za koji bajka zna je ograničen“. Levi-Stros je
u pravu kada kaže da je bajka oslabljeni mit, a i Prop, kada kaže
da je bajka pripovetka sa sedam likova. Sve su to dobre i tačne
definicije. Da, jeste, bajka je jedna, da, može se reći i da je izdeljena na partije, da, bajka je i mitska pripovetka i narodna pripovetka sa sedam likova, da, funkcije su i spojive i nespojive.
Međutim, kako je čudno da nijedan od dvojice velikih umova
nije napisao doslovno: bajka je život. Feministički fokus na
„princa na belom konju“ kao krajnju laž kojom se putem bajki
hrane devojčice, zamenila bih pretpostavkom istine da je bajka
naše ogledalo, gde je levo desno, a lice nam se krivi ako na srebrnoj površini ima izbočina. „Ogledalce, ogledalce moje, najlepša na svetu ko je?“ Ogledalo je naš svet, a „ja, kao žena, nemam domovinu. Meni, kao ženi, domovina je celi svet.“ –
Virdžinija Vulf.
Jovana Dimitrijević je carnal art i performans umetnica
rođena u Leskovcu 1979.
Obrazovanje:
2016. – studira industrijski dizajn tekstilnih proizvoda
na Tehnološkom fakultetu u Leskovcu
2010. – Ženske studije, sertifikat
2004. – studirala lepe umetnosti na HKU (Hogeschool
voor de Kunsten Utrecht)
1999. – završila dizajn tekstila u Prvoj tekstilnoj školi u
Les