šuma kao da im „pomaže“. Lijane se zapetljavaju i grabe za članke
samo Francuze. Vojnike. Kraljica očigledno kontroliše oružje
kada braća Grim, dospevši u kulu, pokušaju da je napadnu mačevima koje su tu pronašli. Kada u borbi Vilhelm probode generala zastavom, ovaj u samrtnom ropcu ajhmanovski izjavljuje
da je „samo hteo da zavede malo reda“. On je „kulturan“ i želi
sve da kultiviše (dobro je podsetiti gledalište da nisu samo Nemci
u XX veku pokušavali da prosvetle i „pročiste“ druge) i naručuje
parče kolača. Scena pogubljenja francuskog generala deluje kao
scena pogubljenja vampira – Vilhelm ga prvo gađa jednim od
njihovih šarlatanskih izuma, raspećem koje se pritiskom na dugme zapali, a zatim ga probada kocem, zastavom. Džejkob gađa
sekirom generalovog slugu i promašuje, ali se sekira vraća i kao
bumerang pogađa u potiljak Francuza koji se već nadneo nad
sklupčanog Džejkoba da ga pogubi. Čarobna sekira u Džejkobovim rukama je zaštita od šume, u Vilhelmovim – suprotno.
On pokušava da zamahne na pravi način, ali bitno je ko drži
sekiru, a ne kako. Vilhelm je, recimo, previše... heteronormativan. Šuma sarađuje s Džejkobom. A ono što je zajedničko
screwball komedijašu Džejkobu, i šumi, je ženski princip. Džejkob je prototip screwball junaka.
Screwball komedija je žanr komedije naročito popularan
tridesetih godina u Holivudu čiji je zaplet takav da su ženski
likovi dominantni u odnosu na muške, istovremeno stavljajući
ženske gledaoce u ulogu muškog posmatrača. Muški screwball
junak je nevešt i/ili pasivan, ali obično stiče svoju muškost do
kraja filma, i to zahvaljujući ženskoj dominaciji. Džejkob u maniru jednog screwball komedijaša, poskakuje od straha i baulja
za ženom koja se u šumi snalazi bolje od njega, ali je on na kraju
spašava budeći je iz začaranog sna poljupcem prave ljubavi.
Znači, princ je smotani šarlatan.
U stvari, skoro svi glavni likovi u filmu su rodno dvosmisleni. Devojčica Saša kao da je tu da ošto podcrta androginost.
Argus Books Online Magazine # 15
109