24Kitchen BestFood online magazin Broj 6 | Page 22

Cover Story USPEŠNO STE OTPOČELI PROJEKAT “KUVAJMO SA DECOM”, KAKVA SU DOSADAŠNJA ISKUSTVA I U KOJOJ MERI STE ZADOVOLJNI DOSADAŠNJIM REZULTATIMA? Iz kontakta sa klincima ja sam zaključio da oni nisu neobavešteni. Naprotiv, oni su mali sunđeri koji svašta čuju i svašta vide. Zaista, iznenađujuće je koliko znaju. Ono što mi se trenutno čini jeste da školarci iz osnovne škole više znaju od srednjoškolaca. Možda je u zadnjih nekoliko godina došlo do nekih pomaka, da roditelji više vode računa od onih roditelja od ranije. Čini mi se i da su u principu prilično spremni da svašta probaju. Što se samih rezultata svega toga tiče, nisam nešto preterano ni optimističan. Ne očekujem bog zna šta, ali super bi bilo ako bi se i neki mali pomaci napravili. Mali pomak je upravo i to, da deca krenu da doručkuju kod kuće, a ne da se pošalju u školu sa 100, 200 dinara za užinu i da oni naravno za taj novac kupe grickalice, gazirano piće i tako dalje. U krajnjoj liniji to je ono što se z ove vaspitavanje dece. Što se tiče samog projekta „Kuvajmo s decom“, on je tek u začetku i postoje razni planovi. Sa pokretnom kuhinjom bismo mogli da napravimo tu atmosferu gde bi deca zaista mogla nešto ozbiljnije kuvaju i da u krajnjoj liniji vide da mogu sami to da urade. Osim što se tako razvija i motorika, veća je verovatnoća da će pojesti nešto što inače ne bi pojeli, kada ga sami naprave. Ja se nadam 22 da će sve to zajedno doneti neke rezultate. Nisam neki preterani optimista, ali hajde da probamo. KOLIKO SE PRONALAZITE U RADU SA DECOM I KOLIKO VAM TO LEŽI? Nisam u startu bio siguran kako ću se snaći sa tim, ali čini mi se da dosta dobro funkcionišemo. Koliko sam ja shvatio, njima je interesantno da se tu nešto dešava i vrlo im je interesantno da dobijaju zadatke koje nisu do tada radili jer to je opet ona priča da decu ne puštaju u kuhinju. Sve ih štitimo, a u principu ako im se zaista posveti pažnja i ako im se pomogne i pokaže kako, dosta toga oni mogu da urade. Naravno, čim krenu da se zabavljaju, onda je to zabavno i meni. Vrcavi su, svašta oni kažu i svašta smisle i svašta tu bude, tako da mi se zaista sviđa rad sa klincima. Malo se i ti opustiš jer nema tu ozbiljnih tema. EVIDENTNO JE DA STE POZNATI I POPULARNI I DA VAS LJUDI MAHOM PREPOZNAJU NA ULICI. DA LI TO PRIJA ILI OPTEREĆUJE U POGLEDU VAŠEG SVAKODNEVNOG ŽIVOTA IZA KAMERA? Ako mislite na ono kad vas sretnu na ulici pa sad Brko e ovo, e ono, to nekad može da opterećuje, ali ljudi su u principu pristojni i sve je to u nekim granicama razuma. Simpatični su i uglavnom dobronamerni, jedino što nekada malo ne obrate pažnju, onako, tretiraju te kao javno dobro. U stilu evo ga ovaj, izašao iz televizora, ček nešto da ga pitam, a ne shvataju da i ja imam svoj život potpuno isti kao i svako drugi - idem na pijacu, plaćam račune u pošti i tako dalje. Nije to ništa strašno, bude simpatično, a imam i jedan trik. Kada je neko u startu neprijatan i dosadan ja kažem da to nisam ja nego moj zli brat blizanac. I nekada mi i prođe. KOJI JE VAŠ SLEDEĆI KORAK? DA LI IMATE NEKI NOVI PROJEKAT U PLANU I U KOM PRAVCU BISTE VOLELI DA POVEDETE VAŠU KARIJERU? Sledeći korak je, da u narednih mesec, mesec i po dana treba da skuvam i fotografišem oko 110 jela za novu knjigu. Zatim, planira se i peti serijal Gastronomada, tu isto ima raznih planova za nova putovanja. Svakako će se raditi putovanja po Srbiji pošto se pokazalo da su te epizode ljudima vrlo interesantne, možda čak interesantnije od egzotičnih destinacija. Ljudi prosto vole da vide to šta se to po Srbiji radi i verovatno im je lakše da se poistovete i onda uvek imamo jako dobre reakcije na te takozvane „srpske epizode“. U četvrtom serijalu smo uspostavili taj neki tempo, pošto ima 52 nedelje i 52 emisije, da jedna trećina bude studijska kao što smo radili i do sada, jedna trećina da bude iz inostranstva, a jedna trećina iz Srbije. Na taj način celu godinu pokrivamo i egzotikom i Srbijom.