24Kitchen BestFood online magazin Broj 6 | Page 117
Kraljica pita
Slatka, sočna i prosto se lepi za nepca. A zovu je sarajevska, mostarska, svadbena, stambolska, đul-baklava, bademli-baklava, kajmak-baklava, džandar-baklava, divit-baklava,
sevdidžan-baklava, mada imamo i tursku, grčku, makedonsku, egipatsku odnosno arapsku, azerbejdžansku, jermensku, turkmensku, kazahsku, avganistansku... i naravno srpsku. Za ovu „našu” kažu da mora obavezno da odstoji posle
spremanja, pa ko uspe da se uzdrži poješće na kraju pravi
slatki greh, ma koliko se nutricionisti mrštili „nad tolikom količinom šećera i masnoće”.
Po nekim izvorima pripremana je još u osmom veku pre
naše ere, na način starih Asiraca. Prve baklave pravili su
tako što su stavljali između više tanjih listova hlebnog testa,
seckane orahe, pistike i med i to pekli u svojim primitivnim
pećima. Onda su je verovatno grčki trgovci preneli u Grčku.
Tamo je većrazvijana kora tanka kao list, ni nalik na onu asirsku grubu koru. Jermeni su dodali cimet i karanfilić u listove
baklava. Arapi su uveli ružinu vodicu i kardamom u recept
„njihove” baklave. U arapskom Kuvaru čuvenog al-Bagdadija (iz 1226) pominje se jedna poslastica po načinu pripremanja veoma slična baklavi, ipak najstariji poznati recept
za neku vrstu proto-baklave nađen je u kineskom kuvaru iz
1330. godine. Današnja varijanta sa mnogo tankih jufki najverovatnije je nastala, posle 16. veka, u carskim kuhinjama
Topkapi saraja.
Ipak, osim ukusom baklava privlači sladokusce i lepim izgledom. Zapečena, neobično isečena, sjajna po površini,
još kada je napravljena tako da svaki komad bude jedan
zalogaj, šta čovek da poželi više. U Turskoj se, inače, baklave
nose na poklon, kao znak poštovanja, kada se ide na neki
veseli događaj ali i kao podrška, saučešće u tuzi i muci.
www.bestfood.rs
117